1895. Izgrađena HE Krka

Hidroelektrana Krka (kasnije nazvana Jaruga I) na slapovima rijeke Krke uvrštena je na popis povijesno važnih inženjerskih iskoraka u svijetu (IEEE-ov program Milestone) kao najstarija izmjenična hidroelektrana na ovom prostoru i sastavnica jednog od prvih cjelovitih elektroenergetskih sustava u svijetu.

U doba kada su veliki gradovi poput Londona i Rima imali jednofazne sustave, Šibenik je imao dvofazni sustav Krka-Šibenik. To je bio prvi cjeloviti hrvatski elektroprivredni sustav i jedan od prvih te vrste u svijetu. Upravo je u tome veliko značenje hidroelektrane Krka. Investitori i graditelji ovog sustava bili su gradonačelnik Šibenika Ante Šupuk, njegov sin Marko Šupuk te šibenski nadmjernik Vjekoslav plemeniti Meichsner.

Sve je započelo 7. listopada 1892. kada je Meichsner od uprave grada Šibenika zatražio dozvolu za izgradnju nove kuće na rijeci Krki, koju je i dobio 2. prosincaiste godine. Meichsner je u nadolazećim godinama pripremio nacrte i projekte za izgradnju prve hidroelektrane te dalekovoda za prijenos i gradske mreže za rasvjetu. 18. prosinca 1893., nakon obavljenih očevida i javnih rasprava, Meichsneru je dodijeljena „razsuda“ – koncesija za iskorištavanje vode rijeke Krke. Usporedo s tim Meischer s Antom i Markom Šupukom osniva društvo koje započinje s radom 1. lipnja 1895. godine kada je gradnja bila u punom jeku. Sustav je pušten u pogon 28. kolovoza 1895. „oko dvadesete ure i dvadeset časaka“.

„…Jedan, pak, odvojak Krke odveden je i vođen savršenom sigurnošću: raspodijeljena voda spušta se i diže prema potrebi, propušta se ili zatvara pomoću željeznih vrata. Ogromni željezni rotori vrte se velikom brzino, a da se u toj ogromnoj zgradi ne osjeti ne jedan trzaj. Rekao bih da je to najjednostavnija stvar na svijetu: upravitelj stroja (…) telefonski razgovara sa Šibenikom, viče: „Strojevi rade odlično!“ i pita: „Kako je s rasvjetom u gradu?“ Dobiva odgovor: „Fantastično! Nije zakasnila!“ …“

Vodna turbina hidroelektrane Krka imala je snagu 320 KS i pad 10 m te je pokretala dvofazni generator A2 firme Ganz iz Budimpešte. Generator je imao nominalni napon od 3000 V i 42 Hz te je bio direktno spojen na 11 km dug dalekovod s 360 stupova do Šibenika. Na svakom stupu bile su tri konzole od kojeg je najniža nosila telefonsku liniju od hidroelektrane do Vile Meichsner dok su gornje dvije bile opremljene staklenim izolatorima za po dva vodiča. Razvod u Šibeniku sastojao se od dvije rasklopne stanice i 6 transformatorskih stanica 3000/110V, a Vila Meichsner preuzela je funkciju prvog dispečerskog centra. U firmi Ganz tada je radila nekolicina poznatih inženjera među kojima su Károly Zipernowsky, Miksa Déri i Ottó Bláthy koji su velik broj svojih patenata instalirali upravo u sustavu Krka-Šibenik. U početku je najvažniji potrošač električne energije bila javna rasvjeta te Ante Šupuk sa svojim mlinicama.

Kućanstva su rijetko uvodila ovu novost zbog straha pa su tek oko 1900. struju u svoju kuću uvelo desetak uglednijih šibenskih domaćinstava.

1. prosinca 1903. godine u neposrednoj blizini HE Krka puštena je u pogon nova hidroelektrana HE Jaruga II koja je imala dva trofazna generatora. HE Jaruga II izgrađena je za potrebe tvornice kalcijeva karbida u Crnici, a u pogonu je još i danas.

HE Krka bila je uporabi 19 godina, od 1895. do 1914., kada je demontirana radi ratnih potreba Austro-Ugarske Monarhije za bakrom. Tako je HE Jaruga II preuzela potrebe napajanja Šibenika električnom energijom.

Danas postoji samo HE Jaruga II dok su u njenoj neposrednoj blizini ostatci nekadašnje HE Krka. Originalna turbina je postavljena kraj ostataka zgrade dok je na ostatku zida 1995. godine postavljena ploča u spomen Šupukove hidroelektrane.

Godina 1895. doista je bila prekretnica, što je prepoznao i IEEE uvrstivši HE Jaruga I na listu najvažnijih inženjerskih iskoraka (IEEE-ov program Milestone). Na njezinim je ostacima u srpnju 2013. godine postavljena spomen-ploča.

HE KRKA – IEEE MILESTONE

Hidroelektrana Krka (kasnije nazvana Jaruga I) na slapovima rijeke Krke uvrštena je u popis povijesno važnih inžinjerskih iskoraka u svijetu (IEEE Milestone program), kao najstarija izmjenična hidroelektrana našeg prostora i kao sastavnica jednog od prvih cjelovitih elektroenergetskih sustava u svijetu.

Od njegova osnutka, u sklopu IEEE-a postoji Povijesni odbor zadužen za očuvanje i promicanje povijesnog nasljeđa iz područja elektrotehnike i računarstva. IEEE Global History Network (IEEE GHN) je platforma IEEE-a posvećena očuvanju i promicanju povijesno važnih inovacija u području elektrotehnike, posebno u okviru programa IEEE Milestones. IEEE Milestones je utemeljen 1983., a s radom je započeo 1984. obilježavajući tako stoljeće postojanja IEEE-a i odajući priznanje “stoljeću divova” koji su obilježili tehnički napredak.

IEEE GHN priznaje važna tehnička dostignuća iz područja elektrotehnike i računarstva stara najmanje 25 godina koja su imala iznimno opće i/ili regionalno značenje. Trenutno je priznato preko stotinu takvih dostignuća diljem svijeta, npr.:

Elektrifikacija izmjeničnom strujom, 1886.
Polaganje transatlantskog kabela
Nikola Tesla, pionir elektroenergetike
Voltina elektrokemijska baterija, 1799.
HVDC sustav na rijeci Nelson
Prvi 735 kV AC prijenosni sustav, 1965.
Prvi fotonaponski sustav
Otkriće supravodljivosti, 1911.
Rodno mjesto interneta, 1969.
Otkriće prvog tranzistora u Bellovom laboratoriju, 1947.
Proizvodnja tranzistora, 1951.
Westinghousov razbijač atoma, 1937.
Laboratorij Thomasa A. Edisona, 1887.
Prvi pacemaker, 1957.
Prvi poluvodički integrirani sklop, 1958.

te brojna druga među kojima se sada nalazi i izmjenični sustav na rijeci Krki!

20. svibnja 2013. na sastanku direktora IEEE (Board of Directors) potvrđeno je i službeno da je sustav na rijeci Krki velikoga značaja za cijelu inžinjersku zajednicu i društvo u cjelini. Samo dva dana nakon puštanja u pogon višefazne hidroelektrane na Nijagarinim slapovima Šibenik je dobio svoj višefazni sustav.

Pri tome je bitno spomenuti da je sustav u Šibeniku bio cjelovit te je kako je već bilo spomenuto sadržavao i distribuciju preko 6 transformatora do velikog broja javnih svjetiljki i prijenos preko 11,5 kilometara dugačkog dalekovoda. Sustav na Nijagarinim slapovima energiju je počeo isporučivati do obližnjeg grada Buffaloa tek sljedeće godine!

Važnost ovoga čina obilježena je postavljanjem dviju spomen-ploča na hrvatskom i engleskom jeziku te prigodnom ceremonijom na ostacima hidroelektrane Jaruga I.

Tekst ploče na engleskom jeziku glasi: “On 28 August 1895 electricity generated at this location was transmitted to the city of Šibenik, where six power transformers supplied a large number of street lamps. This early system of power generation, transmission and distribution was one of the fisrst complete multiphase alternating current systems in the world and it remained in operation until World War I.”

Prije ceremonije čelni ljudi IEEE-a obišli su Nacionalni park Krka, a s uzbudljivom poviješću nastanka i izgradnje HE Krka upoznao ih je rukovoditelj HE Jaruga Dario Miorin te prof. Marko Delimar.

Ceremoniju je otvorio prof. Igor Kuzle kao glavni organizator događaja naglašavajući da je to mjesto začetka hrvatskog elektroenergetskog sustava. U ime obitelji Šupuk kratak i zanimljiv govor održao je Dražen Šupuk, praunuk Ante Šupuka i vlasnik zemljišta na kojem se nalazi elektrana Jaruga I. Okupljenima su se obratili predsjednik Uprave HEP-a Tomislav Šerić i predsjednik hrvatske sekcije IEEE prof. Mislav Grgić.

Spomen-ploče na hrvatskom i engleskom jeziku otkrili su predsjednik IEEE-a Peter Steacker te direktor IEEE-ove Regije 8 Martin Bastiaans uz pomoć tajnika IEEE-a Marka Delimara.

Događaju su nazočili i članovi Studentskog ogranka hrvatske sekcije IEEE-a.