Želimir Škarica, autor

U Hrvatskoj ima puno svjetskih rijetkosti i znamenitosti. Jedna od njih je rijeka Krka. Ta kraška ljepotica gradi prelijepe slapove-sadrene barijere i riječna jezera izuzetne ljepote. Njena ljepote inspirirala je narodni genij da izreče misao – Krka? To su vilinske kose Dinare što se pružiše do mora. Zadivljuje sudar krajnosti! Sudar slike bezvodne i slabo plodne Prominske i Bukovačke visoravni sa slikom okoline Krke punom zelenila i obiljem vode. Kada vidim taj krajolik u meni se uvijek zgodi ushit i divljenje. Slično uzbuđenje i zadivljenost jedinstvenošću može se doživjeti na Krki od njenog izvora pod Suhopoljem na obroncima Dinare (zapravo potočić Krčić) pa duž cijelog njenog toka preko mnoštva brzaka, vodopada jezera i kanjona pa do impozantnog kanala sv. Ante – izlaza na otvoreno more pred Šibenikom. Na tom području ljudi su, koristeći prirodne potencijale, konkretno vodne snage (ili hidropotencijal) i tehnička dostignuća izgradili izvore energije (i to obnovljive). Oni su bili osnova prerađivačkih pogona i svekolikog napretka šibenskog kraja. Ovome treba pridodati rudarenje u Siveriću i Velušiću i izvoz ugljena preko šibenske luke te prekrcaj drva iz bosanskih šuma. Želim ispričati priču o gradnji niza elektrana na Krki s naglaskom na HE „Miljacka“ („Manojlovac“) ne samo kao povijest tehnike, već kao povijesnu pouku o hrabrosti graditelja i hrabrim potezima vodećih ljudi  koji su dalje vidjeli i mnogo doprinijeli razvoju cijele regije.