Predgovor

U životu naroda i čovjeka postoje trenutci i njima pridruženi događaji koji su iznimno važni za njihovu sadašnjost, ali i budućnost.

Naš se odnos prema značajkama trenutka i događaja tijekom vremena mijenja, što može biti dobro ako se, primjerice, spoznajama istine bistre naša zamagljena motrišta, ali i neodgovorno kad, primjerice, prepustimo zaboravu posebno značajne trajne vrijednosti.

Zapisi s važnim značajkama događaja čuvari su njihove opstojnosti tijekom vremena nakon njih, jer mudra izreka kaže: nezapisano s vremenom blijedi, a vječna prolaznost donese vrijeme u kojem bi kao da događaja nikad i nije bilo. Nije dakle dovoljno takve događaje samo nositi u sebi, podsjećati se na nj u razgovorima s prijateljima, kao iskustvo utkati ih u svoje svevremeno postupanje. Potrebno im je pisanom riječju, zapisom, udahnuti dug život u prostor njihovih vinovnika i njihovih dolazećih pokoljenja.

Zato nam je prijeko potrebno zapisati događaje, vrijednosnice Domovinskog rata, o kojima smo sami svjedočili ili bili izravni subjekti tih događaja, kako njihov život ne bi imao sudbinu hrpe odlomljenih grana još mladog stabla.

U ovoj knjizi zapisano je istinsko svjedočanstvo o mjestu i ulozi, te djelu radnika Elektroslavonije Osijek i nje kao javne društvene ustanove, u Domovinskom ratu. Cilj je svake riječi oteti zaboravu i iznijeti na vječno svjetlo, učinjeno za pobjedu svjetla i topline nad tminom i studeni.

Ni u jednoj primisli ili pisanom kazivanju, djela radnika ne želi se izdići iznad djela branitelja na prvim crtama bojišta, već ih držimo u svom srcu kao važnu potporu borbi branitelja i kao malu kap u slapu veličanstvene pobjede.

Time je započelo uspostavljanje nove osobnosti Hrvatske elektroprivrede, tvrtke koja je preuzela elektroenergetsku baštinu svojih prethodnika s misijom održanja svjetlosti upaljene na domovinskom tlu još davne 1895.

U praskozorje ratnih zbivanja, početak 1991., dotadašnja Elektroslavonija Osijek, kao sveobuhvatna organizacija elektroprivrednih djelatnosti na cijelom području Slavonije i Baranje i većeg dijela zapadnog Srijema, doživjela je korjenite organizacijske promjene na tragu načela razdvajanja djelatnosti u vertikalno integriranom poslovnom sustavu. Pod okriljem dotadašnjeg imena, zajedničkog za sve elektroprivredne djelatnosti, ostala je distribucija električne energije i prirodnog plina. Kako u ratnim okolnostima neslućenu važnost ima zajedništvo svih sastavnica otpora agresiji, organizacijsko razjedinjavanje ni u čemu nije doprinijelo razjedinjavanju u zajedničkom djelovanju prema agresiji. Zato ova knjiga, iako s Elektroslavonijom kao naslovnim subjektom, sadrži i neke zapise o zajedništvu nje i njezinih radnika s radnicima drugih jedinica na području Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, u potpori ciljevima borbe protiv tmine i studeni.

U svakom ratu za vlastiti dom i pravo na slobodan život, uspjeh vojnika na bojišnici ovisi o povodu koji ih pokreće, oružanoj opremljenosti, organiziranosti i vođenju, ali i o potpori njihova zaleđa. Spremnost vojnika u Domovinskom ratu na žrtvu vlastita života vodi domoljublje, no zajedno s njim važan je za njihovu hrabrost u teškim trenutcima i osjećaj da nisu sami, da se i tamo iza crte bojišta živi život za njihovu borbu i za zajednički dom. Taj osjećaj vojnik može steći brigom za zbrinjavanje na sigurno njegove obitelji, redovitom opskrbom kruhom, vodom, toplinom, električnom energijom, hranom, te dnevnom izloženosti pogibiji od rata i civila koji su ostvarivali potporu iz zaleđa.

Civilni su domoljubi našem Domovinskom ratu dali svoj doprinos vrijedan zahvale i poštovanja i neka je ova knjiga posvećena njima.

Hrvatska elektroprivreda, tvrtka koja je, rekosmo, 1990. preuzela elektroenergetsku baštinu svojih prethodnika s misijom održanja svjetlosti upaljene na domovinskom tlu još 1895., ostvarila je svoju misiju tijekom teških dana države Hrvatske u Domovinskom ratu zahvaljujući predanosti svojih radnika. U poraću pak, obnovom porušenih i pokradenih sastavnica elektroenergetskog sustava, te ponovnom uspostavom opskrbe električnom energijom, toplinom i plinom, gradila je putove i otvarala vrata domova povratku prognanih ljudi na njihova ognjišta te snažila vjeru u novi, sretniji život.

Od vremena kad su se događaji o kojima pišem dogodili prošlo je više od četvrtine stoljeća, zato su neki opisi uzeti s ruba sjećanja pa u nekim slučajevima sigurno postoji i subjektivno povezivanje krhotina događaja rasutih u sjećanju dionika. Ipak, napisana je riječ utemeljena i na tragu istine.

Rat počinje mnogo prije negoli se čuju ratne trublje, a završava mnogo kasnije negoli se ispali posljednje streljivo, padne posljednja granata. Zato sadržaj knjige ima dugi uvod i završetak, tim više što su u praskozorje rata i u mirnoj reintegraciji Hrvatska elektroprivreda i njezini radnici prolazili kroz ozbiljnu poslovnu i ljudsku katarzu.

Nemoguće je raditi na povijesti bilo kojih događaja, a da se netko ne osjeti prozvan ili povrijeđen. Pritom njegovo gledanje na isti događaj ne mora biti drukčije. Zato, ne daj, Bože, ukaljat mi obraz i čast.

Krajeve, i naseljena mjesta u njima, čine njihovi ljudi sa svojim osobinama dokazanim u životnim izazovima. Dobri i loši, hrabri i kukavice, osobito daroviti i prosječni, čestiti i izopačeni… U izazovima za život krajeva i naselja neki od njihovih ljudi svojim djelima, malim ili velikim, doprinesu dobrim za dugo pamćenje.

Brojnost događaja u kojem su brojni radnici davali sebe u misiji HEP-a u Domovinskom ratu nije bilo moguće pojedinačno prikazati u ovoj knjizi, ali svi radnici koji su ostali tu i u njima sudjelovali i koji su dobili za to državno ili hepovo priznanje, imaju moralno i ljudsko pravi kazati svojoj djeci, prijateljima i strancima, u tom djelu sam i ja sudjelovao i doprinio uspjehu. Pisanje i darovanje knjige čin je potvrde.

Kada s vremenske udaljenosti, dakle danas, razmišljam koja je značajka djelovanja radnika Elektroslavonije u ratu na ovim prostorima ponajviše doprinijela stalnosti prijeko potrebne razine opskrbe električnom energijom, toplinom i plinom, zagovarao bih:

– odgovornost prema izvršenju HEP-ove ratne misije, } domoljubnost, odlučnost i hrabrost radnika u izvršenju ratne misije,

– opredjeljenje poslovodstva za potrebu pravodobne izgradnje privremenih rješenja u mreži, a na temelju vlastitih predviđanja neprijateljskog djelovanja,

– razumijevanje tegoba i podrška uprave HEP-a u Zagrebu,

– bratstvo u nevolji iskazano pomoći jedinica HEP-a s područja bez ratnih događaja i – povjerenje zapovjedništva vojne obrane u naš rad na području prve crte obrane.

Prikazi događaja i iskaz vlastitog mišljenja o bitnim značajkama događaja, nemaju ni u primisli cilj veličanja osobne ili uloge nekog drugog dionika, već objektivni prikaz velike uloge i djela radnika Elektroslavonije, ratnika za svjetlo i toplinu u domovima i u borbi za domove u Domovinskom ratu na istoku Hrvatske.

U Osijeku 11. studenog 2020.

Damir Karavidović