Prof. dr. sc. Đuro Švarc |  |  |
Prof. dr. sc. Đuro Švarc, dipl. ing. rođen je 24. ožujka 1901. godine u Koprivnici. Realnu gimnaziju pohađao je u Koprivnici i Zagrebu, gdje je i maturirao 1919. godine. Studirao je na Odjelu za strojarstvo, pododjelu za elektrotehniku Visoke tehničke škole u Beču i diplomirao 1925. godine. Doktorirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu 1961. godine s tezom Odnosi fizikalnih veličina dvaju kombinirano vezanih neprigušenih električnih titrajnih sistema bez narinutog napona, kod kontinuirane promjene diferencije faktora vezanja, uz nepromijenjena razvezana stanja. U braku s Olgom rođ. Vasiljević-Rodatić imao je jednog sina.
Nakon diplomiranja radio je kao pogonski inženjer u nekoliko privatnih tvrtki u Zagrebu (Poduzeće za radiotehniku), a zatim desetak godina u Buenos Airesu kao inženjer-projektant kod velikih multinacionalnih kompanija (Compania Anglo-Argentina de Electricidad, Western Electric Company of Argentina). Pred Drugi svjetski rat vraća se u Zagreb i radi u Elektrotehničkoj sekciji Direkcije željeznica. Po ispostavi NDH, uhićen je na ulici u kolovozu 1941. kao pripadnik židovske konfesije, i interniran u logor Jasenovac. U travnju 1942. godine, zalaganjem supruge izašao je iz logora, te se do kraja rata skrivao u jednom stanu u Zagrebu.
Kao u praksi potvrđenom stručnjaku za električnu vuču, 1949. godine povjerena su mu predavanja iz predmeta Električna vuča na Elektrotehničkom odjelu Tehničkog fakulteta u Zagrebu. Već 1950. godine unaprijeđen je za predavača, a ubrzo zatim stjecajem nastavnih potreba napušta užu specijalnost i počinje predavati predmete iz teorije električnih titrajnih krugova (linearni električni titrajni krugovi, nelinearni električni titrajni krugovi). Habilitirao je u tom području i izabran je za docenta 1953. godine. Za izvanrednog profesora izabran je 1960. godine, a redoviti profesor postaje 1965. godine, sve na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Poznat je kao fanatičan poštovalac točnosti i perfekcionist detalja, no bio je veoma blag i susretljiv u kontaktu sa studentima.
Iako u poznijim godinama, definitivno opredijelivši svoj znanstveni interes prema teoriji električnih krugova, kao dobar poznavalac nekoliko svjetskih jezika prati noviju literaturu, i u nastavi svog predmeta naslućuje modernije metode pristupa rješavanju mreža (Laplaceova transformacija, konvolucija i dr.). Piše svoje životno djelo, udžbenik-monografiju Električki titrajni krugovi, I dio, koje izlazi iz tiska 1959. godine. Poglavlja o vezanim titrajnim krugovima potpuno su originalna. Napisao je za ono vrijeme veći broj što znanstvenih što stručnih radova, od kojih su tri objavljena u svjetski renomiranim znanstvenim časopisima (Elektrotechnik und Maschinenbau, Archiv für Elektrotechnik). Nosilac je dva patenta (transformator istosmjerne struje). Umirovljen je 1971. godine.. Tekst U jasenovačkim logorima napisao je 1945. godine, a njegovi dijelovi objavljeni su posmrtno (Bilten ŽOZ, 1995., 38.; 1995, 39/40.
Prof. Đuro Švarc je preminuo 10. studenoga 1980. u Zagrebu i pokopan je na Zagrebačkom groblju Mirogoj.
