Predavač: mr. sc. Krešimir Komljenović

Nikada kao danas nije bila jasna potreba smanjenja čovjekovog utjecaja na okoliš. Ne radi se samo o emisijama CO2 koje se nezaustavljivo akumuliraju u atmosferi. Gubitak staništa, nestanak vrsta, različiti polutanti koji se ispuštaju u okoliš, sve su veća prijetnja opstanku življenja na planeti kakvo poznajemo. Dok se naša civilizacija suočava sa ovim izazovom na sve učinkovitiji način uvođenjem relativno novih tehnologija i pristupa, poput obnovljivih izvora energije, tržišta CO2 koje djeluje na način smanjenja emisija, novih propisa u zgradarstvu ili postupnom eliminacijom motora sa unutrašnjim izgaranjem, što je sve izuzetno pohvalno, postavlja se pitanje jesno li učinili dovoljno kako bismo smanjili utjecaj postojećih transformacijskih tehnologija koje i dalje prevladavaju u energetici. Uvijek treba paziti na eventualne „low hanging fruits“, prilike koje uz malene uloge daju značajne uštede. Na primjeru jedne postojeće termoelektrane, prikazan je metodološki pristup primjenljiv na velikom broju slučajeva. Termoelektrana je sagledana sa više aspekata svog utjecaja na okoliš, nešto slično kao kod principa „crne kutije“. Svi utjecaji analizirani su kao „prilike“ za poboljšanja te su sustavim analitičkim radom te prilike iskorištavane sa ciljem ekonomski isplativog umanjenja utjecaja termoelektrane na okoliš. Kumulativno je ostvareno povećanje ete, iskoristivosti ulaznog goriva u pretvorbi u korisne oblike energije, od 10-tak posto, ovisno o definiciji inicijalne godine. S obzirom na relativno krupne energetske tokove o kojima se radi u slučajevima termoelektrana, i ostvarena godišnja ušteda je adekvatno značajna.