Menu
-
Predavači: Ivan Andročec, Damjan Međimorec, Anđelko Tunjić
Sažetak:
Europska unija je 2019. godine stupanjem na snagu završnih propisa iz paketa energetskih propisa „Čista energija za sve Europljane“ (eng. CEP) i sadržajno i terminološki ostvarila poveznicu sa tri paketa propisa za otvaranje i integraciju (elektro)energetskih tržišta iz prethodnih desetljeća na još opsežniji i ambiciozniji „Europski zeleni plan“ u kojem je energetika (a onda i elektroenergetika) tek jedna od sastavnica u strateškim dokumentima koji trebaju omogućiti donošenje niza propisa sa ciljem postizanja klimatski neutralnog gospodarstva do 2050.g. odnosno realizacije „zelene (energetske) tranzicije“.
Iako se zadržava „trokut“ tradicionalnih glavnih ciljeva europske energetske politike, omogućavanja konkurentnosti gospodarstva uz zadržavanje pa i unapređenje sigurnosti opskrbe, značajnije se naglašava održivost u kojoj su glavne sastavnice povećanje udjela obnovljivih izvora energije, energetske učinkovitosti i smanjenje emisija CO2, odnosno dekarbonizacija i minimiziranje utjecaja na klimatske promjene
Električna energija odnosno elektrifikacija što većeg dijela energetske potrošnje prepoznata je kao kičma „zelene (energetske) tranzicije“, a prevladavajuće je shvaćanje da je za „zelenu tranziciju“ ključno desetljeće u koje smo upravo zakoračili pa je vrlo aktualna identifikacija ključnih strateških izazova te iznalaženje načina za nošenja s njima.
U tome svoje mjesto i ulogu treba naći i hrvatski (elektro)energetski sektor, naravno ne kao „otok“ nego u interakciji sa svim relevantnim segmentima gospodarstva i društva općenitu, naravno uključujući i tijela državne uprave (odnosno regionalne i lokalne uprave i samouprave) i EU institucije ali i ostale partnere iz drugih država članica EU.
Kao poticaj za rasprave o gore navedenom na ovom okruglom stolu krenuli bi sa nekima iz sljedećeg niza podtema:
Mjesto: zgrada HEP-a, dvorana VII. kat
